ALTRUIZAM je temelj liberalnoga svjetonazora. Postojati znači uzajamno se omogućiti. Patnja nas priprema za dolazak drugoga. Kako se strašno sprema naše srce za drugoga!

BIROKRACIJA: Rastrošno ponašanje birokracije uvreda je za sve osiromašene društvene slojeve. Istodobno, ta ista birokracija iskazuje nemar i osionost prema svojim građanima. Ona je u sprezi s vladajućom oligarhijom, koja odbija svaku odgovornost za svoje ponašanje.

CIVILIZACIJA europska: Od Prometejeve krađe i Sizifova pothvata, pa sve do Stavrogina, europski je čovjek bio prijestupnik svog ili nebeskog zakona, i u tom prijestupu uvijek nezadovoljan granicama, njihovom izvjesnošću. Danas on stvarno samo poznaje prijestup prema sebi. Svaki je postao svoj slučaj u kome nema zakona koji sve obuhvaćaju: utrnula se posljednja bitka protiv pomanjkanja smisla, svrhe.

ČOVJEK je veći od države. Inzistiramo na vrijednosti i dostojanstvu pojedinca u društvu. Rijetki nadolaze sa životom koji je potreban. S njima je dostojno i propasti. A pravi san je svijet u kom je svaki čovjek potreban.

DEMOKRACIJA, DOSTOJANSTVO: Za liberale, demokracija predstavlja povjerenje. Pod dostojanstvom, pak, podrazumijevamo da svaki čovjek živi od svoga rada, a kao politički subjekt da ne stradava zbog svojih uvjerenja.

EMPATIJA: Vratiti čovjeka svijetu s novom osjećajnošću, s novom inspiracijom – to je već spontani poziv doba, sa svih mjesta njegove mnogostruke ugroženosti. Ranjeni ili uništeni krajolici, žrtve nasilja i žrtve obilja, golema hladnoća anonimnosti po megapolisima, sve snažnije ponavljaju Nietzscheov uzvik: Pustinja raste! – u nama i oko nas.

FILOZOFSKA SKEPSA: Propali su mitovi, izgubljene vjere, sterilne ideologije, jer klasa gospodara je iscrpljena, na umoru, i za nju svijet postaje beznadan, na svim svojim putovima. Gdje da se rodi drama na horizontu onih koji umiru? Oni vide samo svoj beznadani odlazak: život, cijeli život pretvara se samo u to! Privatni život ili ništa – to je situacija suvremenog zapadno-europskog čovjeka.

GRAĐANSKI ČOVJEK nestaje u momentu kad je došao u pitanje jedan oblik povijesti. Mi sudjelujemo u krizi toga oblika povijesti, i mi i građanski čovjek. Zato i ne možemo biti ravnodušni spram stvaranja toga čovjeka.

HRVATSKA je naš imperativ, jedina i nezamjenjljiva. Ona bi trebala biti moderna država, dio svijeta, ravnopravna uz moderne zajednice. To znači da bismo u njoj trebali pratiti rast općeg dobra na društvenom planu, a sa stanovišta pojedinca jačanje sposobnosti da budemo zajedno. Mi, liberali, ne želimo Hrvatsku pod svojim krovom, već drugačiji krov za Hrvatsku!

INSTITUCIJE: Želimo državu koja će uzorno služiti građanima, da institucije ne degradiraju čovjeka i ne umanjuju njegovu vrijednost.

JEZIK bez prošlosti, jezik sveden na sadašnjost, ne govori više od pukog pokazivanja: on funkcionira na razini kalendarskog znaka. Jer pitanje prošlosti nije pitanje misa zadušnica, karmina, obljetnica, herojskog kermesa: ona je jedino učilište druge strane mjeseca, sjene koje nas okružuju, koje preko našega svijeta padaju. Reflektor trenutnog jezika može ih raspršiti – o, naravno! Ali, nakon njegovog slapa svjetlosti više uopće nije shvatljivo bilo kakvo pitanje o čovjeku.

KRITIKA društva, kritika političkih ideja i postupaka, osobito je izložena uzurpacijama protivnika. Samo onaj kritičar koji uživa gotovo neograničeno povjerenje može gotovo potpuno ignorirati takvu mogućnost. Pravo na kritiku je povjerenje u naše sposobnosti i naše namjere.

LIBERALIZAM, LIBERALI: Liberalizam je svjetonazor, više negoli politička opcija. Liberal je “optimist po dužnosti” koji s dobrom vjerom gleda u budućnost svoje zemlje.

LJUDSKA PRAVA: Držimo da je prva zadaća države osigurati poštovanje ljudskih prava. A ljudska je dužnost svakog političara omogućiti da se ti uvjeti ostvare u Hrvatskoj.

MORAL za nas ne znači da smo bolji od drugih, “nepokvarljiviji” u pitanjima ljudskih slabosti. To znači da želimo preko politike prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Ta svjesno preuzeta obveza izvor je naše snage.

NARODI, mali: Mali narodi su zagonetna planetarna činjenica. Jer oni čine sve što i veliki narodi. I ne žive ni mirnije ni zabavnije. Oni su provincijalni, što znači da sve svode na svoju mjeru i tako kasne. Ali ne postoji ni provincijalno nebo, ni provincijalni pejzaž. Mali narodi, dakle, ne gledaju u pravom smjeru! (…) Hrvat se želi domoći svijeta, ne domogavši se sebe. Ta ludost može biti ili samoporicanje ili anestezija.

NJEGOVANJE OSOBNOSTI ne valja poistovjetiti sa samodostatnošću. Osoba je cilj društva. Uravnotežena osoba odbacuje podjednako autarkičnost, kao i mesijanski kompleks vlastodržaca.

ODGOVORNOST, OBRAZOVANJE: Evo najviše opasnosti: Povjerovati da možeš postojati bez odgovornosti za druge. Povjerovati samo! jer postupiti tako već je potpuni pad iz ljudskog. (…) Obrazovanje treba slijediti model “Biti svoj, ali biti dio svijeta”. U obrazovanju se kroji “sudbina naših glava”. Tražimo obrazovanje koje će Hrvatima dati znanstveno razumijevanje svijeta. Hrvatska je premalena za bilo kakvo prostorno osvajanje, ona se može prostirati samo duhovno.

POLITIKA ne mora biti prljava, ako se njome bave čisti i odgovorni, moralni ljudi. Cilj je naše politike da Hrvatska postane zemlja gdje se prakticira moderan način upravljanja. To znači decentralizirana, s jakom lokalnom samoupravom. Čovjek u lokalnoj samoupravi odgovara na cijeli kompleks svoga opstanka. Logično je da bi trebao raspolagati sredstvima i utjecati na odlučivanje. Ipak, Hrvati imaju “paleontološki kompleks oca”, koji još uvijek održava ideju jednog velikog vođe na čelu države.

RAZNOLIKOST: Raznolikost nestaje u sukcesijama tiranskog aktualizma. Njegove figure u akciji kreću se prostorom svakog predvečerja kulture i na putu su u noć; one nisu nove pojave.

SLOBODA, SVIJET: Tehnički napredak moguć je bez slobode, ali kultura bez slobode ne postoji. Za moju književnu generaciju jedina zajednička vjera, jedina zajednička strast bila je sloboda mišljenja, sloboda oblikovanja, sloboda djela; što svekoliku raznolikost ne samo podržava, nego zbog nje jedino i postoji. (…) Samo onaj tko iznutra neposredno napreduje, samo on susreće novo u svijetu. Čovjek se sam sprema za susret sa svijetom, on je mjera toga susreta.

ŠAMANIZAM, magijska veza, “Poziv riječi”? “San starih riječi”? Recimo: “Danas ta muka ništa ne znači /Svaka riječ me poziva/. Na moje bogatstvo i bogatstvo svijeta /Što u njoj sniva/”. Ali odgovor može biti u bilo kojem stihu, čak i suprotna značenja.

TALENAT: Talentiranom umjetniku uspjeva izbjeći banalnost, velikom umjetnku uspjeva je pretvoriti u veličinu.

UMJETNOST, UNIVERZALIZAM: Umjetnost se suprotstavlja nihilizmu. Umjetnost je u svojim zahtjevima bezobzirna i bezuvjetna. Ona ništa ne čini za umjetnika, ni protiv njega – ne zaštićuje ga i ne oslobađa ni od čega. Zato veličina djela može umjetnku donijeti i trijumf i propast. Moral umjetnosti nije moral društvenog života. Njezin moral je apsolutan, istovjetan s njenim postojanjem. Izvan njega ona je nemoguća. (…) Univerzalizam postoji samo po osobnoj sudbini, koja stoji pred vječnošću.

VIZIJA: Naše vrijeme ne postavlja suptilne probleme, već kapitalne – na svakom koraku. Njemu su potrebni veliki stavovi, a ne vješte obrade skrivenih detalja. Ja ne napadam takva djela, ne. Ona imaju svoju vrijednost, premda ne mogu donijeti bitna rješenja. Potrebna je vizija dostojna naše situacije – podjednako radikalna i obuhvatna.

ZNANOST se stvara istim jezikom, istim zanosom, istim povjerenjem po čitavoj Zemlji. Ona je tema čovječanstva, njoj je internacionalnost imanentna. Zemlja ujedinjuje znanost. Znanost ujedinjuje djela. To je čovjek svuda i uvijek. Njegovo držanje pred Zemljom i pred Vječnošću – to je povijest.

ŽIVOT: Život je bolest koju nikada nećemo preboljeti, bolest koju moramo tražiti, jer je samo po njoj moguće tragično. A ako tragično nema smisla, čovjekovo je postojanje potpuno izgubljeno. Jak život, to je jaka protivnost čovjeku, jer čovjek je napor k apsolutnom, pokušaj apsolutnog oduvijek i zauvijek. (…) Mi tražimo smisao života izvan njega upravo zato što smo izdali energiju koja ga održava, koja je izvor radosti zdravih i jakih bića, i stupili na stranu elemenata razaranja: Duh je uvijek na strani smrti.

Sastavila: Božica Jelušić

NAPOMENA: Ovaj selektivni pojmovnik nastao je iz Gotovčevih govora, predavanja, književnih zapisa i javnih nastupa tijekom deset godina.