12. sjednica Zastupničkog doma Sabora RH, 18.10.1996.

Gospodine predsjedniče! Gospodine predsjedniče Vlade! Gospodo i gospođe ministri! Kolegice i kolege zastupnici!

Dopustite da vam pročitam tekst kojim se naš Klub HSLS obratio ovom Domu sa zahtjevom da se izglasa nepovjerenje Vladi RH:

————————————————————————

Na temelju čl. 113. Ustava RH i čl. 105. Poslovnika Zastupničkog doma RH pokrećemo pitanje povjerenja Vladi RH u cjelini.

Obrazloženje:

Izvješćem Vlade RH o izvršenju zaključaka Zastupničkog doma Sabora RH donesenog u povodu izvješća Državnog ureda za reviziju, a na traženje Zastupničkog doma Sabora RH, u zaključku Doma od 14.2. o.g. u potpunosti su iznevjerena očekivanja i Zastupničkog doma i hrvatske javnosti.

Izvješće samo prividno uzima u obzir zaključke Doma, a stvarno ih ignorira. To posebno vrijedi za zaključak o utvrđivanju odgovornosti svake odgovorne osobe u svim resorima Vlade i drugim tijelima koja nadzire Vlada. To je citat.

Vlada RH ovim izvješćem pokazala je nedostatak volje za utvrđivanje odgovornosti za nezakonitosti u korištenju i raspolaganju sredstvima državnog proračuna i izvan proračunskih fondova i time je postala suodgovorna za prikrivanje tih nezakonitosti.

Zbog toga, dolje potpisani zastupnici traže izglasavanje nepovjerenja Vladi. Za predstavnika predlagatelja koji će u ime potpisnika prijedloga odluke davati potrebna obrazloženja određuje se Vlado Gotovac, predsjednik HSLS.

Nikada, gospodo i dame, ni u jednoj zemlji i u najnormalnijim okolnostima zahtjev da se izglasuje nepovjerenje Vladi nije mali politički događaj. On uvijek iza sebe sasvim sigurno donosi jedan nov element u politički život, ili bi ga barem trebao donijeti.

O čemu se u našem slučaju radi? Radi se o tome da izvješće o kojem govorimo ne samo da ne zadovoljava ono što je preuzela Vlada, a što je Sabor od nje zahtijevao, nego ne zadovoljava ni ono što je uopće uzeo u obzir, po načinu kako su eksplicirani problemi, po konzekvencama koje su unutra predložene i po mjerama koje bi se trebale poduzeti. Ja bih vas samo upozorio na to da smo mi u citiranoj odluci od 14. veljače u zaključcima koje je ovaj Dom donio, a predsjednik ovog Doma, Vlatko Pavletić, potpisao, uz ostalo tražili i sljedeće: “Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo, Financijska policija i Porezna uprava podnijet će u roku od tri mjeseca Zastupničkom domu Sabora, svatko u svom djelokrugu, izvješće o poduzetim koracima na temelju nalaza u Izvješću Državnog ureda za reviziju za 1994. godinu, podnijetim prijavama za prekršaje, privredne prijestupe, kaznena djela, zahtjeve za provedbu sudskih istraga i drugim poduzetim mjerama s naznakom imena, dužnosti i opisa protupravnog ponašanja.” To je bio jedan zahtjev.

Drugi zahtjev: “Vlada RH u roku od 3 mjeseca podnijet će Zastupničkom domu Sabora RH Izvješće o utvrđivanju odgovornosti svake odgovorne osobe u svim resorima Vlade i drugim tijelima koja nadzire Vlada, prema nalazu Državne revizije s naznakom poduzetih mjera.”

“Ministarstvo uprave će na isti način postupiti u odnosu na jedinice lokalne samouprave i uprave.” Naravno, ne samo da to nije izvršeno u predviđenom roku. Mi takva izvješća do dana današnjeg nismo uopće dobili, a već je prošlo punih osam mjeseci. Međutim, mi smo, dame i gospodo, od početka stvorivši novu vlast počeli odgađati kontrolne oblike nadzora vlasti. To se pokazuje činjenicom da smo tek u srpnju 1993. godine donijeli Zakon o Državnoj reviziji i nakon toga slijedi jedna skandalozna mala kronika. Državni revizor je imenovan tek 8.4.1994. godine. On je počeo raditi tek 1.11.1994. i to s obrazloženjem da prije nije imao radnog prostora. I ne samo to.

Posljedica toga godinu i nešto dugog instaliranja osoba koje bi trebale provesti ovaj Zakon iza sebe sustavno krije izbjegavanje polaganja računa o godini 1991., 1992. i 1993. Niti jedna od tih godina u izvješću koje smo primili nije bila obuhvaćena, a radi se otprilike o oko 100 milijardi kuna javne potrošnje koja nije prekontrolirana. Revizija isto tako u ovom izdanju koje smo primili nije obuhvatila Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutanjih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova niti javna poduzeća kao što su HINA, Hrvatske šume i da ne nabrajam.

Usprkos tome u ovom Saboru je, ako se sjećate, bilo silno uzbuđenje i osjećaj da počinje jedna epoha u radu ovog Sabora kada smo primili izvješće jer je sama činjenica da se počelo ispitivati kako se upotrebljava novac u Hrvatskoj izazvala opće uzbuđenje i zadovoljstvo. U tom trenutku više nije u ovom Saboru bilo stranaka. Svi smo zdušno čestitali gospođi Krasić zbog onoga što je učinila, iako je taj akt, ako se dobro sjećate, obuhvaćao na tisuću i pet stotina stranica po jednoj posve nepoznatoj metodi jer je to bila očigledno metoda slučaja, u čemu se preko 1000 stranica odnosilo isključivo na lokalnu upravu koja raspolaže s 12% sredstava, dok se 88% odnosilo na ostalo. 1000 stranica se odnosilo na lokalnu samoupravu premda ona raspolaže s 12% kapitala, za razliku od onog kapitala tj. novca koji ide iz proračuna, dok se 88% kapitala odnosno novca nije obuhvatilo ispitivanjem. Pa ipak, na tih 12% novaca na 1000 stranica pred nama je prolazio čitav niz najrazličitijih oblika kriminala i prevare, neizvršavanja obveza i drugih oblika nanošenja štete državi, nezakonite upotrebe budžetskih i izvanbudžetskih sredstava itd.

Od tog dana pa do danas sve se završilo na ovom izvješću koje smo sada primili. To izvješće, osim nekakvih općih mjesta koja ne treba ni čitati, govori o nekakvim bezimenim mjerama, o nekoliko sasvim nevinih čina kao što je npr. loše vođeno knjigovodstvo, loše vođeni financijski spisi ili ne znam što sve ne. U međuvremenu u Hrvatskoj se govorilo o tome da je zemlja zahvaćena neviđenim lopovlukom, da je zemlja zahvaćena grabežom, da je zemlja zahvaćena prevarama u svim sferama svog gospodarskog života.

Nije to govorio netko poseban. S tim su se slagali svi. U ovom je Saboru pokrenuto pitanje da valja tjerati lopove. Taj govor o tjeranju lopova ovdje je održan uz opće odobravanje. Nitko u tom trenutku ni s desna ni s lijeva ni iz centra nije odustao da dâ punu podršku onome tko je govorio da ćemo bez ikakvih popusta, iznimaka ili bilo kakvog izuzimanja od zakona goniti sve one koji su u Hrvatskoj stekli svoje bogatstvo na nezakonit način. Tim više smo bili zauzeti za taj program zbog toga što smo bili uvjereni da je onaj, koji je u ratnim prilikama, kada je Hrvatska tako stradala, drznuo bogatiti se i na taj način napustiti sve druge oblike solidarnosti sa svojom nacijom, dvostruko kriv.

Ne samo zato što je na nezakonit način stjecao imovinu, nego i zato što ju je stjecao upravo u najtežim trenucima života nacije. Ti teški trenuci su i služili onima koji su to radili kao zaštita, kao šlajer, kao zastor iza kojeg su poduzimali svoja djela, jer dok je nacija bila zauzeta ratnim operacijama, borbom za opstanak, borbom na međunarodnom planu, oni su kao zaleđe svih tih događaja poduzimali svoje poslove.

Jedan je veliki ekonomist prije dvjesto godina, govoreći o najnormalnijem funkcioniranju kapitala, upozorio naciju da onaj kapital koji drsko pljačka, stvarajući se, uznemiruje sve slojeve društva i donosi destrukciju u sve sfere građanskog života. Bio je to Adam Smith, početnik i branitelj onog društva koje mi želimo stvoriti, onaj koji je započeo modernu epohu kapitalizma, onaj koji je znao da u tom kapitalizmu treba sačuvati čast i dostojanstvo rada, moralnost gospodarskih odnosa i odgovornost za sve one koji se pokušaju na drukčiji način ponašati.

Zašto ja ovo sve govorim? Zato što smo mi kao zemlja, koja je trebala prijeći iz komunizma u kapitalizam, morali slijediti upravo ono što je ovime napomenuto. Unaprijed se ograditi od mogućnosti da takvom tranzicijom ostvarimo prijelaz u novo društvo. Nemoguće je, naravno, biti moderna nacija i ne imati posve i do kraja riješen problem vlasništva. Nemoguće je biti, postati moderna država i ne osigurati zakonitost u gospodarskom životu i u radnom životu nacije, nemoguće je postajati moderna nacija i pri tome donositi zakone koji će omogućiti skrivene oblike pod različitim imenima kao što je npr. Zakon o pretvorbi poduzeća, iza kojega se krio čitav niz fiktivnih dokapitalizacija, plaćanja dionica iz poslovnih tvrtki, dokapitalizacija u kojima se pojavljivala država kao i čuvenih menagerskih kredita kojih je bilo oko 1900 i koji su nestali sa scene našeg gospodarskog i sudskog života bez traga i glasa, a svi znamo što su oni zapravo bili i što se pod njima krilo. I, napokon, da ne spominjem npr. staru deviznu štednju i sve bankovne makinacije koje su se oko nje poduzimale. Velike banke koje su posuđivale privatnim bankama novac i na taj način ostvarivale veliku korist, a potom gdje su svi oni problemi koje bi trebala ispitati Financijska policija, polufiktivni konzalting ugovori, otpisana potraživanja iz inozemstva i ovaj slavni plasman novaca iz banaka u male banke itd.

Umjesto svega toga, umjesto istraživanja cijelog ovog golemog sektora koji je od svih nas nazvan jednim imenom, lopovskim, ništa se nije dogodilo ni u jednom aktu, naprotiv, ovdje je pokrenuto pitanje lopovluka, a onda je došla deviza: nema lopova, oni koji govore o lopovluku žele destabilizirati zemlju i žele diskvalificirati HDZ, i razgovor o lopovluku je prestao.

Drugi su kazali da ima lopova, ali lopova ima svugdje, krade se svugdje, prema tome zašto se ne bi kralo i kod nas, bez obzira na to da li će se kod nas kao drugdje gdje se krade poduzeti mjere protiv onih koji kradu ili neće. Bitno je da se krade, konzekvence će biti različite.

I napokon, dolazilo se i do toga da se kaže ima lopova, krade se, ali novac ostaje kod nas. Dame i gospodo, ja bih htio pitati one koji to kažu da li bi se tako ponašali kada bi se ticalo njihova vlastitog novca, bi li išli na policiju informirati se, je li novac ukrao Hrvat ili nije. Pa ako bi mu rekli da je ukrao Hrvat, bi li on slegnuo ramenima i rekao: dobro, u nas je, ostat će u Hrvatskoj, pa nek mi ukrade.

Pa lako je neadresirani novac prepuštati domaćim lopovima! Prepusti svoj, kad si tako dobar patriot. Hrvatska je država pred sobom imala ogromno nacionalno bogatstvo. Mi stalno ovdje govorimo, čujem i danas, kao izišli smo iz jednog mračnog režima u kom nije ničega bilo, to je naprosto laž. Bilo je, i to što je bilo, grabljeno je kapom i šakom na nezakonit način. Da nije bilo ničega ne bi bilo naših novih bogataša. Da nije bilo ničega, ne bi bilo onih ljudi koji sada drsko pred ovom nacijom upotrebljavaju svoj novac preporučujući se njezinoj pažnji, kičem i raskošnim postupcima. Jer što je drugo nego kič koncert u Međugorju? Što može drugo biti koncert na kome i najgenijalniji pjevač pjeva, ako 90% publike ne razlikuje. Kao što je davnih dana pisao sjajni pripovjedač u stihovima, ruski pjesnik Žukovljev, kada je rekao: “Slavuju bilo bi dobro da ti, ti imaš sjajan glas, ali bilo bi dobro da malo po snazi se naučiš od magarca.”

U tom i takvom okružju s gomilom jahta, gdje se ne razlikuje slavuj od magarca, pjevao je ovaj čovjek samo zato da se pokaže da imamo novac, da ga možemo pozvati, da može biti među nama i da ćemo mi putovati helikopterima, zrakoplovima i svim drugim sredstvima da ga čujemo. Ali tako mi putujemo i inače, zrakoplovi i helikopteri su postali svakodnevna sredstva, i privatna i javna, služe svemu, služe za odlaske na tenis mečeve, služe za privatne posjete. Jahte služe za to da se provodi ugodno vrijeme, ali i zato da se reprezentativno pojavljuješ na svjetskim prvenstvima i drugim oblicima na kojima se sastaje glamur svijeta. Odakle je taj novac? Tko ga je stekao? Odakle je uzet? Gdje su te velike obitelji koje su stoljećima gradile bogatstvo? Nabrajaju nam velike kapitalističke familije koje su 3, 4 stoljeća gradile svoje bogatstvo i uspoređuju s ovima koji za 24 sata od šofera postaju najbogatiji ljudi u Hrvatskoj. Na koji način? Kojim sredstvima? Tko je otkupio te stvari? Na koji način ih je dobio? Zašto ja to sve nabrajam? To je pitanje, ne samo ove Vlade, naravno, ali jednog dana se to mora zaustaviti, jednog dana mora doći Vlada čiji izvještaj neće ovako izgledati. Jednog dana mora doći Vlada koje će odgovoriti Saboru kad kaže za tri mjeseca, onda za tri mjeseca, jer ona nama odgovara. Vlada mora polagati račun Saboru, i ako Sabor nešto od nje traži mora to učiniti. Ako ne učini, mora doći ovamo i reći zašto to nije učinila. Ne može nam nakon osam mjeseci dati ovaj papirić u kom nam priča stvari koje je sramotno, neugodno čitati. Pred svim ovim činjenicama o kojima govorim, oni nam govore da su utvrđene određene nezakonitosti, oni nam odgovore da će se pristupiti uklanjanju, oni nam govore da se uglavnom radi o vođenju financijskog knjigovodstva, knjigovodstvene evidencije, pomoćnih knjiga, blagajničko poslovanje, putni nalozi, pa molim vas lijepo, pa komu se to servira kao ozbiljan tekst da se raspravlja o Vladi. Putni nalozi iz Vlade, ma dajte molim vas.

Pa dovoljno je pročitati jedne novine pa da se vidi. A propos tih novina još nešto da upitamo. U novinama u Hrvatskoj iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, izlazi po nekoliko katastrofalnih afera iz sfere gospodarstva. Je li to sve laž? Je li doista sve što se tamo pojavljuje laž? Ako je laž, što radi Vlada i organi koji bi trebali utvrditi da je laž? Ako nije laž, što rade oni koji trebaju sankcionirati te kriminalne radnje, i tko je za to odgovoran? Tko u Hrvatskoj uopće za nešto odgovara u tom pogledu? Da li postoji netko koga treba pozvati na odgovornost? U Italiji sudovi progone one vladine članove koji su krali. I u Italiji ima spora s tim, danas ima ljudi u Italiji koji kažu najveća tragedija za Italiju je to da sudovi upravljaju zemljom jer su političari lopovi. Hoćemo li takvu istu situaciju u Hrvatskoj? Nećemo, znate zašto? Jer sudovi više to i ne mogu učiniti, jer nemaju tu ingerenciju, nemamo čiste ruke na sudu, nemamo te ljude koji bi rekli dosta. Pa ja ne bih trebao ovo sve govoriti.

Naravno, nitko se i ne opire da se ovo sve događa, ne samo zbog onoga što sam ja prije rekao. Ja vas podsjećam da smo mi ovdje, raspravljajući o lopovima, dobili jednu statistiku. Prvi put je ta statistika glasila ovako: Jest, ima lopova, ali vas upozoravamo da je samo 8% lopova iz HDZ-a, kao da nas zanima odakle su lopovi. Baš me briga je li lopov ih HDZ-a, SDP-a ili HSLS-a. Nađite ga, uhapsite i kaznite. A neka stranka, neka onaj tko vodi stranku odgovara pred hrvatskom javnošću zašto u svom sastavu ima lopove, pogotovo ako ih nije iz stranke izbacio. Ako se zna da ima 8% ljudi iz HDZ-a, kako to da mi nikad nismo dobili podatke o toj statistici? Tko su tih 8%? Prvo, odakle ta statistika? Kako je utvrđeno? A, drugo, tko su ti ljudi? Ako se za njih tvrdi da su se nezakonito obogatili, pa zašto ih se ne uhapsi? Zašto se ne objavi da su oni to? Međutim, taj podatak se činio prevelikim. Sad je došao novi podatak, tvrdi se da ih je samo 5%. Ta velika statistička promjena koja je sad nastala mene jako zanima od kuda je došlo do nje, na temelju čega, tko ju je donio, i sad dolazi… (upadica)

.. tako je, pa onda ti misliš u vas ih je manje, jako dobro, znači selimo lopove iz stranke u stranku. U redu, mi smo za to da se i doseljeni i stalni kazne. Prihvatite to, složit ćemo se odmah.

Još bih vam nešto trebao reći. Uz tu statistiku od 5% naravno sve do danas u svim statistikama nikad nije rečeno, koliko su kapitala ukrali ti statistički pojedinci. Jer trebate računati npr. da se može dogoditi da 2% ukradu 98% kapitala, a 98% ukradu preostatak kapitala, a nećete mi reći da je to svejedno.

Prema tome, ova je statistika dosta zgodna demagoški, ali ona je daleko od ozbiljnih problema i od ozbiljne odgovornosti.

Moj govor može izazvati i smijeh i bijes, ali i plač.

Zašto baš ovoj Vladi ja to sve govorim? Ne zato što je ona sve to napravila, iako u njoj ima članova koji su cijeli ovaj period prešli, čije smo ostavke davno tražili, a nismo ih dobili, i čije su ostavke doista bile posve utemeljene pa se radilo i o izvješćima koja su nam trebali podnijeti da se dokaže da oni nisu krivi, a ta izvješća nikada nisu podnesena, a mi sjedimo u Saboru i čekamo ih već valjda godinu, dvije, nego se radi o tome da ta Vlada ni jednom riječju ni na jednom mjestu nije opozvala da je ona Vlada kontinuiteta svih ovih činjenica. Nigdje se nije ogradila od cijelog ovog kompleksa i rekla: mi od ovog trenutka prekidamo sa sramotnom tradicijom o kojoj se sad ovdje govori. Mora Hrvatska, gospodo, zaokrenuti, mi moramo dobiti Vladu zaokreta, Vladu koja će moralno obnoviti naciju, koja će i politiku, ako treba, moralno obnavljati svojim položajem, svojom odgovornošću i aktima koje će poduzeti. Nećemo se inače izvuči ni iz čega i nema šanse da se društvo izvuče ako nastavi ovim putem.

Mi možemo statistički govoriti što god hoćemo, ali su fakta, koje svaka glupa sociološka ekipa može utvrditi, da je u Hrvatskoj došlo do potpunog cijepanja nacije, na jednoj strani je stotinjak bogatih obitelji, a na drugoj strani je uništen srednji sloj i potpuno osiromašeni drugi slojevi na granici bijede. To je fakat, taj fakat ne može nitko opozvati, a taj fakat je rezultat jedne politike, ne samo rata. Jer da je posljedica rata onda ne bi bilo bogatih, onda bi bogati podijelili sudbinu sa svojom nacijom.

Uostalom i zaokret nije lak, ja bih bio sretan kada bih vam mogao održati najkraći i najslavniji govor koji je održan ikada u parlamentu. To je Saint Justeov govor. U velikoj raspravi o tome kako će Francuska revolucija definitivno uspjeti zaokrenuti sudbinu modernog svijeta on reče: “Kralja treba ubiti.”, dragi moj Vice.

Dakle, to bijaše sa Saint Justeom, tog trenutka je postojao netko za koga je cijela Francuska mislila da se u njemu sabire, simbolično i faktično, sve ono što zaustavlja naciju da ostvari slobodu, jednakost i bratstvo. Mi znamo kako su se dalje odvijali događaji, ali bez obzira kako su se odvijali bilo je potrebno jedno, bilo je potrebno okrenuti naciju. Takav govor se više ne može održati jer na zemlji više nema nikoga od tada tko na taj način predstavlja naciju. Pokušali su to učiniti moderni uzupatori kao što je Staljin, kao što je Hitler, kao što je Mussolini, kao što je Franco i dr. Pokušali su još jedanput preuzeti takvu funkciju. Nije im pošlo za rukom. Nema više takvih govora. Moj govor nije, dakle, u takvoj situaciji da bi imao takvu sreću da ga takvog održim, brzog, kratkog i efikasnog. Ali ima nešto drugo, u ovom govoru jest apsolutno i jedino moguće mjesto koje trebamo poštivati, okrenimo se drugim rješenjima, izvršimo zaokret i stvorimo Vladu koja će biti sposobna da ga učini, izvršimo ono što je prijeko potrebno da se realizira hrvatski program iz Ustava, to da dođe, da oživi trodjelnost vlasti, da proradi sudstvo, da Vlada obavlja svoje poslove i da Sabor obavlja svoje poslove. Tek u tom jedinstvenom, a ipak trodijelnom međusobnom nadzoru i efikasnosti možemo se nadati da se konačno razriješi ovaj čvor. Akt koji je podnijela Vlada takvog je karaktera da ga se ne može smatrati niti uvodom za takvu mogućnost, a kamoli nečim više.

Ne odgovorivši ni na jedno od konkretnih pitanja Sabora, ne odgovorivši ni na jedno od konkretnih pitanja koja nastaju iz revizionog akta, odbivši odgovornost za sve ono za što je morala prihvatiti odgovornost, ta je Vlada sebe diskvalificirala i zato predlažem ovom Domu da joj izglasa nepovjerenje.