Gotovac i Tuđman: Mora doći do temeljnih ustavnih promjena, 27.8.1978.

Donosimo članak iz “Glasila hrvatskog narodnog otpora – Otpor” iz studenog 1978. godine u kojem je prepričan TV prilog u kojem su za emisiju “Weltspiegel” intervjuirani Franjo Tuđman i Vlado Gotovac. Napominjemo da ovo nije intervju zbog kojeg je Vlado Gotovac po drugi puta završio u zatvoru, transkript i isječak toga intervjua možete naći ovdje.

Vlado Gotovac i Dr. Franjo Tudman na njemačkoj televiziji

U nedjelju, 27. kolovoza, prikazan je na njemačkom TV-programu  ARD “Weltspiegel”, razgovor s predstavnicima hrvatske opozicije, Franjom Tuđmanom i Vladom Gotovcem. Uz uvodni komentar o nacionalnim problemima u Jugoslaviji, prikazana je i karta osakaćene Hrvatske, ali još uvijek toliko jasno, da se moglo vidjeti da Jadran pripada Hrvatima, a to je već bila novost za jedan dio njemačke javnosti.

Snimatelj je prikazao dolazak Hua-Kua-fenga u Zagreb i građane koji ga pozdravljaju: “Gradjani su došli dobrovoljno na ulice…, i ovaj tu, takodjer…” Uz ove riječi prikazan je Vlado Gotovac, koji se odvaja iz mnoštva. Daljnji razgovor s Vladom Gotovcem i Franjom Tudjmanom nije, na žalost, doslovno preveden, nego ga je reporter prepričao. Ovdje donosimo prijevod najglavnijih dijelova ove njemačke televizijske emisije:

Na pitanje o budućnosti Jugoslavije Franjo Tudjman je odgovorio da njezina politička egzistencija zavisi u najvećoj mjeri o medjusobnim odnosima Hrvata i Srba. Tuđman dalje kaže: Na sve što se dogadja u Hrvatskoj, u Beogradu se reagira više emocionalno nego razumno. Dok se u Srbiji, Sloverniji i Makedoniji može objavljivati sve i sva, dotle hrvatski intelektualci ne smiju tiskati ni znanstvena djela. Srbi, Slovenci i Makedonci mogu u zemIji i u inozemstvu više i slobodnIje publicirati nego mi Hrvati…

Ne samo da se na nacionalno pitanje Hrvata pokazuje veća osjetljivost, nego komunistička partija ne podnosi nikakvu kritiku, a mi kritiziramo slobode koje imamo, odnosno koje nemamo. Uz rješavanje nacionalnog problema mi postavljamo i zahtjeve za demokratizacijom i većom slobodom mišljenja… nadopunio je Gotovae Tuđmanovo izlaganje.”

Reporter se obratio Tudimana s pitanjem: “Ako sadašnja integrirajuća figura Tita otpadne, što će se dogoditi s današnjom Jugoslavijom?” “Suvremena povijest pokazuje da se niti jedna takva ličnost ne može zamijeniti s bilo kakvim kolektivnim vođenjem. Nakon njegova odlaska, nužno mora doći do temeljinih ustavnih promjena…“ Gotovac dodaje: Svaka zastupljenost Hrvata u sadašnjim saveznim organima nlje važna ni od posebnog značenja, jer ima hrvatskih zastupnika, koji se u Beogradu ponašaju kao centralisti, birokratski ignorirajući hrvatsku nacionalnost. Dva ili tri Hrvata više u Beogradu neće ništa izmijeniti. Sva pitanja su tako uredjena, kako vidimo, da upravo ta činjenica nije odlučujuća…

Reporter: “Ne samo vi, nego i ostali gledani ste od nekih mjerodavnih krugova i na odgovornim mjestima kao patološki ljudjaci… Možete li nam navesti konkretne primjere da za svoja mišljenja imate stvarne simpatije naroda?” Tuđman: Ne radi se uopće o pitanju simpatija za naša mišljenja, nego je obrnuto. Hrvatski intelektualci izražavaju samo ovdašnje opće mišljenje. Prošle jeseni dogodio se u Zagrebu slijedeći slučaj: Patrolni auto “narodne milicije” naletio je svojom krivnjom na zagrebački tramvaj. Milicionari, koji nisu bili Hrvati, pretukli su nedužnog vozača… Zagrebački tramvajci stupili su u štrajk, a cijeli Zagreb ih je podržao u znak protesta. Isto tako, trebala se odigrati nogometna utakmica izmedju beogradskog “Partizana” i zagrebačkog “Dinama”, i upravo prije samog odlučnog susreta pozvan je vratar hrvatskog kluba na vojni Iiječnički pregled. To su samo neki mali incidenti, ali takva situacija napunjena neurotičnim eksplozivom mogla bi dovesti do katastrofe, pa bi se već radi toga moralo učiniti nešto za normalizactju odnosa.

Reporter: Sve što se ovdje u Hrvatskoj dogadja, dovodi se u vezu s hrvatskom emigracijom i terorizmom, a vama se predbacuje da ih podržavate? Odgovor: Naravno da nam to ovdje pripisuju, jer bi terorizam bio nacionalna nesreća. Ali isto takojedna četvrtina hrvatskog naroda živi danas u inozemstvu iz političkih i privrednih razloga. Hrvatski intelektualci u zemlji i inozemstvu nerijetko se ocrnjuju kao fašisti zato što traže više nacionalne slobode i više socijalne pravde. Odlučno se suprotstavljamo tomu da se Hrvate u domovini ili izvan nje u emigraciji paušaino naziva fašistima…

Reporter: Smatrate Ii da bi zbog beogradske osjetljivosti mogli radi ovoga razgovora biti još jednom optuženi kao kontrarevolucionari i stavljeni pred sud?Tuđman: To je moguće, ali uz takve optužbe nacionaine suprotnosti neće biti oslabljene, nego dapače još više pooštrene…

Leave a comment