Vrijeme je za odlazak, 20.9.1993. (otvoreno pismo 6 hrvatskih intelektualaca)

Poštovani gospodine predsjedniče,

Obraćamo Vam se, zabrinuti zbog porazne bilance hr­vatske politike, osobito u posljednjoj godini. Očekivanja i na­de, što ih je Hrvatska osnovano gajila još prije godinu dana, izgubljene su ili odgođene do neizvjesnosti. Hrvatskoj i njenoj politici više se ne vjeruje. To nas je gotovo na sve strane dovelo u slijepe ulice, do ru­bova nacionalne tragedije i katas­trofe. Sve je to posljednjih mjeseci često pretresano s raznih aspekata u novinskim komentarima, intervju­ima i u drugim javnim istupima u zemlji i u inozemstvu, pa evo sada i u nekoliko tekstova u ovome broju Erasmusa. Ukratko ćemo rezimirati najbitnije:

1. Dugogodišnjom orijentacijom na podjelu Bosne i Hercegovine pripremili ste i suomogućili tragične lomove ove mnogostoljetne multikulturne zajednice i poželjne držav­ne cjeline, koja je po prirodi stvari trebala biti najkorisniji saveznik Hr­vatske. Time Hrvatska postaje stra­teški teško ranjiva, s dugotrajnim napetostima u bosanskom susjed­stvu i opasnostima od novih stra­davanja i patnji na najdužoj mogu­ćoj granici sa Srbijom i krajinama pod njenim utjecajem, sve do sa­moga srca Hrvatske.

2. Zbog Vašeg patronata nad sa­dašnjim vodstvom Hrvatske zajed­nice Herceg- Bosne i HVO, Hrvat­ska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci us­kogrudne politike trenutne hercego­vačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvat­ske komponente multikulturnog identiteta Bosne.

3. Vaša koncepcija da se traumat­ski problem otrgnutih područja Hr­vatske razriješi taktikom povreme­nih mirovnih ponuda kombiniranih sa stalnim ratobornim prijetnjama i poigravanjem na rubu rata – uzas­topno doživljava neuspjeh: nema smirivanja, hrvatski gradovi ponov­no stradavaju, ljudi ginu i sve su udaljeniji izgledi da će državni teri­torij biti integriran i da će se prog­nanici vratiti svojim domovima. To je nepodnošljiv teret za gospodar­stvo, koje trpi i nazaduje, a narod tone u bijedu.

4. Korijeni navedenih nevolja bar djelomično leže u Vašim upornim pokušajima da probleme Bosne i Sr­ba u Hrvatskoj rješavate u prego­vorima sa Slobodanom Miloševićem, usprkos uzastopnom iskustvu da je baš on najperfidniji i najzloćudniji partner, s kojim se ništa do­bra ne može riješiti.

5. Vašim autoritarnim stilom up­ravljanja i netrpeljivošću prema drukčijem mišljenju unazađena je hrvatska demokracija u njenim za­čecima, osakaćene su kompetencije Sabora i vlade, ograničena sloboda medija, degradirana institucija opo­zicije i višestranačkog sistema.

6. U ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preime­novanja, prekrajanje povijesti, šovi­nističke istupe i postupke, koji mijenjaju ustavom zacrtani demok­ratski identitet zemlje, pa Vaše po­vremene antifašističke izjave dje­luju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvat­ske države.

7. Pod pokroviteljstvom stranke kojoj ste na čelu vrši se jednostra­načka politizacija vojske, policije i gospodarstva, uz toleranciju bezoč­nog bogaćenja privilegirane oligar­hije. Umjesto oslobađanja putem privatizacije i tržišta, privreda se guši podržavljenjima i faktičkom eksproprijacijom od strane vladajuće stranke.

8. Trijumfalizam i optimizam bez pokrića, kojima odišu Vaši govori i drugi javni istupi, izazivaju sve vise sumnji da, ili više ne vidite stvarno stanje oko sebe, ili zavaravate i sebe i javnost.

U takvim okolnostima nužno je mijenjali politiku i ljude koji je vo­de. Samo nova politika i novi ljudi mogu Hrvatskoj povratiti izgubljeni kredibilitet u svijetu i kod kuće. Ne­dvojbeno jasnom mirotvornom po­litikom, uz dosljedno poštivanje prava nacionalnih manjina ne samo deklarativno nego i u praksi, novo hrvatsko vodstvo može početi pos­tepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većin­skim srpskim stanovništvom. Hr­vatska država mora uspostaviti kon­takt i dati podršku onom dijelu srp­skog stanovništva u tim krajevima koji se nije uključio u zločinački rat protiv Hrvatske. Time će zacrtati put ka strpljivom razrješenju naj­mučnijeg problema države Hrvat­ske – bez novoga velikog rata ili malih ratovanja

Veliko je umijeće državnika i dru­gih javnih djelatnika znati se povući u pravo vrijeme na prikladan i dos­tojan način. Mislimo da je došlo vri­jeme za vaše povlačenje. Na tom je putu potrebno formiranje jake vlade s nedvojbeno suverenom demokrat­skom i miroljubivom orijentacijom i velikim punomoćima da lakvu po­litiku samostalno provodi. Preduv­jet je da se kompetencije predsjed­nika države svedu na analogne oni­ma kakve imaju šefovi država u Austriji, Italiji, Njemačkoj i u dru­gim zemljama razvijene parlamen­tarne demokracije. Time počinje stvarni proces demokratizacije i oz­dravljenja države Hrvatske, bude se nade i otvaraju perspektive za bu­dućnost i smireno se u normalnom roku mogu pripremati novi izbori i nužne ustavne promjene.

S poštovanjem,

Ivo Banac,
Krsto Cviić,
Slavko Goldstein,
Vlado Gotovac,
Vesna Pusić,
Ozren Žunec

20. rujna 1993. godine
objavljeno u Feral Tribuneu

Feral: pismo Vrijeme za odlazak – 20.9.1993. (.pdf)

One thought on “Vrijeme je za odlazak, 20.9.1993. (otvoreno pismo 6 hrvatskih intelektualaca)

  1. Pingback: Ne zaboravimo Vladu Gotovca! « Vlado Gotovac

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s