Govor na Osnivačkom saboru LS-a, 24.1.1998.

Zagreb, Hotel Intercontinental
24. siječnja 1998. godine

Gospođe i gospodo, dragi liberali,

posve sigurno nitko u ovoj dvorani nije toliko puta započinjao kao što sam to činio ja: kao pisac – različite listove i časopise, kao javni radnik – uredništva i institucije. Često sam poslove započinjao i često sam ih završavao. Na tom sam putu neke poslove završavao zato što mi je bilo zabranjeno da ih nastavim, a neke zato što su oni s kojima sam surađivao krenuli drugim pravcem.

Posao koji danas činim upravo je takav. Osnivamo novu stranku protiv pogrešaka u staroj! Počeo sam ispočetka, svjestan da čovjekov život i nije ništa drugo nego neprekidni put od pogreške do pogreške, od iluzije do iluzije. Upravo zato što znamo da griješimo i mijenjamo ono u čemu smo pogriješili. Upravo zato što znamo da pogreška nije konačna, vjerujemo da trebamo nastaviti. Nastavljamo uvijek sa slikom svijeta pred sobom za koju znamo da je nismo na pravi način ostvarivali, ponovno se vraćamo onom trenutku kad je potrebna izvorna vjera. Danas je upravo taj trenutak.

Prije 8 godina krenuli smo putem modernog, suvremenog liberalizma u Hrvatskoj, s punom sviješću da postoje naši očevi koji su taj put započeli već u 19. stoljeću. I upravo zato što imamo njih i što smo uvjereni da poslije pogrešaka trebamo ponovno početi – sada osnivamo novu stranku. Ta dva razloga – poštovanje i odgovornost prema našim očevima i naše vlastito političko djelovanje u kojem smo činili ono što smo mislili da je najbolje, ali nismo uspjeli sačuvati stranku u kojoj smo to činili, obvezuje nas na jednoj strani da sačuvamo vrijednosti hrvatske liberalne misli naših očeva, a da na drugoj strani sačuvamo one vrijednosti koje su u ovih 8 godina stvorile modernu liberalnu tradiciju u Hrvatskoj.

To su razlozi iz prošlosti. Za budućnost možemo reći samo jedno: naš je početak doista dramatičan. Situacija je dramatična. Ne uspijemo li sada, nećemo za dugo vremena uspjeti. Opravdavajući novu stranku, svi moramo biti svjesni činjenice da su pred nama vrlo ozbiljni i teški dani. Nijedan liberal nema prava na nezakonit ili nepravilan postupak, napose ne na moralnu pogrešku. Mi možemo pogriješiti kao političari – i griješit ćemo – ali nikako ne smijemo pogriješiti u točki koja nas legitimira i koja će biti presudna za nas i za Hrvatsku. To je moralna odgovornost za ono što činimo. Nema čovjeka koji, dolazeći da se upiše u novu stranku, nije rekao upravo to: moramo biti moralni i vjerujem da ćemo to ostati. Uvijek je svima prva riječ i prvi zahtjev bio moral. Zašto?

Zato što se u ovih 8 godina upravo na tom ispitu redovito padalo. Teško je zamisliti zemlju u kojoj su tako duboko i tako temeljito zaboravili moral upravo oni koji su trebali biti njegovi nositelji, njegovi svjedoci i na koje se taj moral neprekidno trebao oslanjati – političari, intelektualci, javni radnici. Jer, dame i gospodo, moral nije samo pitanje poštena odnosa u izravnom mjerenju vrijednosti. On je puno više od toga. On je jedini temelj kojim se čovjek može oprijeti svim pritiscima. Moral je temelj slobode, temelj onima koji se opiru gospodarskom pritisku, temelj onima koji se opiru policijskom i političkom pritisku. Samo moralan čovjek može uistinu u svakoj prilici učiniti sve što je potrebno da ostane slobodan. Takvog čovjeka, takve ljude mi želimo. Mi ovim skupom najavljujemo da želimo vratiti hrabrost u hrvatski politički život, da želimo vratiti sposobnost nacije za odgovornost, da želimo vratiti sposobnost nacije za otvorenost, za promjenu, sposobnost nacije za novo. Želimo vratiti ovoj naciji budućnost. Samo onaj tko se ne boji mijene, tko se ne boji novoga, već, naprotiv, za tim ide i to čini – samo onaj ima budućnost.

Hrvatskoj se danas, nažalost, želi nametnuti potpuno drugačiji izgled. lzgled jedne provincijske i otrcane zemlje u kojoj se 8 punih godina smatra da je sve rečeno kada se kaže: zna se. To je doista velika drskost, jer takav način političkog mišljenja i ponašanja degradira cjelokupnu hrvatsku javnost. Takav način zaustavlja upravo ono što mi želimo pokrenuti i ljudima oduzima upravo ono što im mi želimo dati. Jer , ako “se zna”, kao što govori HDZ, onda se više ništa ne pita. Ako se ništa ne pita, onda je sve dovršeno, a ako je sve dovršeno, onda imamo Hrvatsku ovakovu kakva je danas.

Naravno, ima puno onih kojima je upravo ovakva Hrvatska sasvim dobra. Oni je žele takvom što dulje zadržati. Oni žele dokazati da je zadržavanje takve Hrvatske prijeko potrebno, jer je to – kako tvrde – pretpostavka da Hrvatska bude stabilna, sigurna i da se u njoj politički sporovi ne pretvaraju u nekakve radikalne sukobe. Stoga onima koji se opiru ovakvoj Hrvatskoj imputiraju čak i “revolucionarnost”. Dame i gospodo, jedno moramo raščistiti. Smisao naše stranke nije da mijenja i popravlja druge stranke, a najmanje HDZ. Zato oni koji nas pozivaju da s njima uđemo u dogovor kako bi zajedno popravili HDZ iznutra, zaboravljaju da jedini posao koji mi imamo nije mijenjati HDZ – nego mijenjati Hrvatsku. A ako na tom putu HDZ predstavIja smetnju, onda ga moramo pobijediti. I mi ćemo ga pobijediti! – zbog toga što je to jedini uvjet da se mijenja Hrvatska, zbog toga što danas u Hrvatskoj postoji i snaga i volja da se to učini. Surađivat ćemo sa svima onima koji vjeruju u liberalnu demokraciju, sa svima onima koji vjeruju da jedino liberalna demokracija pruža mogućnost ostvarenja ciljeva koje su svi oni, koji su o Hrvatskoj uistinu sanjali, željeli ostvariti. A to je svijet slobodnog čovjeka koji je slobodan u svim područjima svoga djelovanja.

To pretpostavlja da država bude decentralizirana, jer je to uvjet da svaki građanin na lokalnoj razini doista odlučuje o svojoj sudbini. Mi danas imamo obratnu situaciju – zemlju koja je posve centralizirana. To pretpostavlja da se država povuče iz svih onih oblasti u kojima ona nema što raditi, napose kao stranački instrument. Mi danas, naprotiv, imamo državu u kojoj državni aparat slijepo izvršava naloge vladajuće stranke na posve i do kraja centralističan i monolitan način. Što to znači? To znači da se u svim sferama našeg života, ne samo u političkom i državnom, nego također i u gospodarskom, školskom, znanstvenom, kulturnom, pa onda u vojnom, policijskom i sudskom, upravlja sa stajališta jedne stranke i s ingerencijama te stranke. To znači da Hrvatska danas nema bitne pretpostavke za normalan politički i demokratski život. Nema trodiobe vlasti, a neki nas uvjeravaju da nema ni mogućnosti da se smijeni aktualna vlast. Oni se sa strahom pitaju: ako demokratska oporba pobijedi HDZ na izborima, što će biti ako HDZ ne bude želio predati vlast? Odgovaram im: toga se ne treba bojati. Ako je istina da se jedino revolucionarnim putem može ukloniti HDZ, onda Hrvatska više nije demokratska zemlja. Ako je istina da se na izborima HDZ može pobijediti, onda ćemo ga pobijediti. U demokratskoj zemlji vlast se mora predati, jer je to volja nacije. Oni koji strahuju da HDZ neće predati vlast, strahuju od svoje slobode i prava da je izraze. Konačno, nije na nama da razmišljamo da li će HDZ predati vlast – on će je morati predati. Na nama je da razmišljamo kako ćemo i na koji način pobijediti i tako HDZ dovesti u priliku da vlast preda. To je jedino pitanje. Osim političkih pitanja koja proizlaze iz odnosa s drugim strankama, postoje i pitanja koja su samo nama upućena i na koja samo mi možemo i moramo odgovoriti. Što to Liberalna stranka zapravo nudi građanima Hrvatske?

Nudimo prije svega budnost cijele nacije pred demokracijom. S kronikom Republike Hrvatske i njezinog uspostavljanja usporedno teče još jedna kronika: to je kronika kriminala. Bezočno javna, kronika koja obuhvaća gotovo sve sfere našeg života: gdje se ne vara, tamo se krade, gdje se ne krade, tamo se korumpira, gdje se ne korumpira, tamo se podvaljuje. Sve to zajedno otkriva karakter sadašnje vlasti koja nas uvjerava da je upravo ona najbolje rješenje za hrvatski narod.

Mi, naprotiv, želimo takvom karakteru sadašnje vlasti suprotstaviti sustav u kojem će već obitelj, sa svojom velikom unutarnjom pričom o moralu, biti početak čovjekovog obrazovanja i čovjekove slobode. Hoćemo jednu posve novu hrvatsku obitelj, koja će imati pravo na sve ono što obitelj pretpostavlja – pravo na kontrolu i donošenje odluka, na upravljanje školstvom, zdravstvom i prostorom u kojem živi i djeluje. Obitelj ne samo kao materijalnu zajednicu, nego i moralnu, duhovnu i političku zajednicu u kojoj novo hrvatsko društvo koje želimo stvoriti utemeljuje svoju slobodu i svoje vrijednosti.

Mi hoćemo novo selo. Selo koje ne raspravlja samo o cijeni pšenice, već svojim radom i svojim vrijednostima postaje bogatstvo Hrvatske. Selo koje više neće biti provincija. Hoćemo selo u kojem će naši seljaci imati cjelovit proizvodni i kulturni život na način da mogu ne samo konkurirati vrijednošću vlastitih proizvoda svojim partnerima u Europi, već da mogu s njima zajedno biti ljudi koji žive u istom kulturnom i civilizacijskom prostoru i na isti način koriste iste vrijednosti.

Na isti način ćemo tražiti decentralizaciju države. Želimo da ljudi u lokalnim zajednicama slobodno međusobno donose odluke o tome kako će živjeti, što će na tom prostoru imati, kako će ga urediti i na koji način će u njemu gospodarski djelovati. Želimo sva područja javnog života, podjednako znanstveno, političko, gospodarsko i kulturno, decentralizirati i prepustiti građanima da oni s njima upravljaju. To je svijet u kojem se oni kreću, žive svoje sudbine i donose odluke o svim svojim potrebama.

Neću nabrajati ono što je do sada u Hrvatskoj upropašteno. Svi to znamo. Mi smo danas vjerojatno jedina zemlja u svijetu u kojoj se gotovo svakodnevno objavljuje najskandaloznija kriminalna kronika, a da zbog toga nikada nitko nije pozvan na odgovomost niti je za to snosio bilo kakve posljedice. l ne samo to. Posljednjih se dana čuju glasovi iz pojedinih tzv. oporbenih stranaka kako se lopovima – ako su u svom poslu uspješni – ne smije ništa dogoditi. Dakle, uspješne lopove nećemo dirati, a neuspješne – možda da. Na taj bi način, dakle, mi morali razriješiti moralno pitanje Hrvatske.

Ne, dame i gospodo. Nećemo tako. Liberali će uspostaviti takav sustav u kojem nitko – ni mi ni bilo tko drugi – neće moći samovoljno donositi političke odluke o sudbini onih koji pljačkaju ili varaju državu. U modernoj i pravnoj državi o tome odlučuje – sudstvo.

S druge pak strane, tražit ćemo da vlada bude ono mjesto gdje će se prvo reducirati “ludovanje” u rastrošnosti vlasti. Jeftina država bit će prvi kapital koji će liberali steći, da bi mijenjali Hrvatsku u drugi svijet. Tražit ćemo da se porezi odrede s onom osjetljivošću koja je Hrvatskoj potrebna, to jest da porezi budu način na koji će se povećati proizvodna sposobnost Hrvatske, povećati inicijativa građana da sami započinju poslove i tako zapošljavaju i sebe i druge. Manji porezi – više radnih mjesta, to je geslo koje liberali moraju ostvariti. Nije čovjekov posao da dijeli milosrđe, već da zajedno s drugima sebi omogući radno i dostojanstveno življenje, a onda preko njega, u zajedničkoj solidarnosti, mirnu i dostojanstvenu starost u skladu s onim što društvo posjeduje i što može u tom trenutku učiniti za one koji više ne rade – za umirovljenike. Ta cjelovitost gospodarskog procesa, osobne inicijative i zajedničke solidarnosti jest ona temeljna gospodarska ideja koju moramo ostvariti kako bi svima onima koji imaju hrabrosti i odlučnosti omogućili da sebi daju, a drugima omoguće dobar život. Hoćemo stvoriti Hrvatsku u kojoj će svi njezini građani, podjednako u svom upravljačkom, gospodarskom i prosvjetnom svijetu, donositi samostalne i slobodne odluke, za njih sami odgovorati i za njih snositi posljedice. Tražimo odgovornog građanina i odgovornu građansku zajednicu. Samo pojedinac koji stvara i oni koji su mu partneri, samo oni točno znaju vrijednosti svog društva, što društvo mora učiniti za njih i što oni moraju učiniti za društvo. Hrvatska može biti samo ono što smo mi sami – ništa drugo i ništa više. Jedino na taj način Hrvatska i postoji.

Nikada nemojte povjerovati onima koji tvrde da je jedno ono što želimo, a drugo ono što imamo. To može biti istina samo u jednom slučaju, najstrašnijem za svaki narod: kada on digne ruke od svoje sudbine i prepusti je bilo kome. Slobodan narod to ne dopušta, slobodan narod se ne tuži na svoju vlast nego je smjenjuje ako ne valja.

Hrvatski gospodarski program, kao i programi slobode u svim sferama našeg života, nisu programi koje mi sami možemo ostvariti. Živimo u svijetu globalizacIfe. Na pitanja globalizacije svjetskog poretka moramo odgovoriti na način na koji odgovaraju svi suvremeni narodi koji znaju upravljati svojom sudbinom i znaju biti partneri tom svijetu. To znači: moramo znati prihvatiti one komponente koje donosi taj svijet. Nijedno veliko financijsko, gospodarsko, tehnološko ili ekološko pitanje više se ne može riješiti, a da se ne rješava u zajednici s onima koji se zovu moderni svijet i moderno partnerstvo. lsključive nacionalne razine više nema ni u čemu, osim u jednome – u autentičnom duhovnom i kulturnom životu nacije koji potvrđuje tradicijske vrijednosti i na temelju njih rađa u čovjeku kritičku sposobnost da se pridružuje svijetu na originalan i autentičan način. Globalizacija nije neprijatelj tradicije i originalnosti. Moderni svijet, a u njemu osobito liberali, neprijatelji su predrasuda, obmana, neprijatelji su onih koji misle da su njihove pogreške daleko važnije od napretka nacije, koji misle da je bolje sjediti na svojim pogreškama nego se truditi na novim činjenicama.

Zato vas pozivam da svi zajedno budemo nositelji one Hrvatske koja će doista razumjeti sve novine globalizacije svjetskog poretka i na njih znati odgovoriti. Mi liberali smo najbolji odgovor na te “zagonetke” . Zašto? Jednostavno zato što liberalizam neprekidno nudi kritičnost, samokritičnost i ispitivanje svega onoga u čemu živi. Znamo da čovjek nikada ne zna sve i da nikada nije siguran. Znamo da postupno prodiremo u sfere koje popravljamo, ali koje nikada neće biti posve savršene. Znamo da na tom putu činimo greške, ali je bitno da naša svijest, napose naša pamet, bude budna, da bi u nadziranju toga, u pravom trenutku, bili sposobni donijeti prave odluke. Ta činjenica, da smo mi istodobno nositelji i jednog i drugog aspekta jest ono što nama liberalima u ovom trenutku daje poseban položaj u hrvatskoj politici.

To je cjelovitost našeg programa, duboko i istinsko poštovanje čovjekove osobe, potpuna vjera u čovjekovo dostojanstvo i vjera u moć da svoj svijet mijenjamo u skladu sa svojom nadom, naša sposobnost da budemo partneri svijetu koji na pragu 21. stoljeća očekuje da će to biti stoljeće pojedinca – stoljeće liberala. Stoljeće koje će upravo tom pojedincu dati ulogu koju mu povijest već tisuće godina pokušava dati.

Na našem putu, odgovarajući na vanjska i unutarnja pitanja, moramo biti partner i pružiti ruku svima koji su se opredijelili za svijet liberalne demokracije i nove Hrvatske za 21. stoljeće. Želimo biti nositelji zajedništva, dogovora i jasnih programa. Nećemo dopustiti da se koaliranje zamijeni s konformizmom, da se jasni politički programi zamijene mrljama, nećemo dopustiti neizvjesnost u odnosima s našim partnerima. Uvijek će biti jasan i razgovjetan naš udio u događajima. Pokušat ćemo u svakoj prilici objasniti glasačima što smo u koalicije unijeli, što želimo ostvariti i što se u njima ostvaruje, jer je to jedini način da koalicijsko partnerstvo ne uništi stranačku fizionomiju i njezin poseban položaj u tim odnosima. Mi smo spremni, mi smo otvoreni i vjerujemo u zajedništvo hrvatskih političkih stranaka koje žele liberalnu demokraciju. Pomoću tog zajedništva, uz našu uvjerenost da moramo sačuvati svoju stranačku fizionomiju, ja duboko vjerujem da ostvarujemo bitnu pretpostavku za pobjedu na slijedećim parlamentarnim izborima. To je pobjeda s našim partnerima, preuzimanje upravljanja državom, čime će se započeti mijenjanje i stvaranje bolje, moderne Hrvatske. To je početak onoga što mi danas simbolično započinjemo.

Zato vas pozivam da ispunimo svoje zadaće i svoja obećanja.
Posljednji je čas za nas i za Hrvatsku.
Nemamo više vremena, nemamo ni jedne jedine minute vremena.

Vlado Gotovac

One thought on “Govor na Osnivačkom saboru LS-a, 24.1.1998.

  1. Pingback: Ne zaboravimo Vladu Gotovca! « Vlado Gotovac

Leave a comment