Zagreb, 28. listopada 2000.

Dragi gosti!

Posebno želim naglasiti da među gostima imam i drage prijatelje. Dragi liberali, svi koji ste tu i oni koji nisu mogli doći, ali su s nama u ovom trenutku, dopustite mi ne da se zahvalim, nego da kažem da sam prvi čas, jer ste ovo spremili kao pravu urotu, počeo to gledati kao najavu da ja iz svega definitivno odlazim. Kao što se uvijek događa stari prijatelji odmah otkriju da to nije istina. Kako je Goldstein rekao jedan smo dio puta prešli, a sad idemo na drugi, i time me je utješio jer kako je nastupao ja sam vjerovao da je on i s ostalim razgovarao pa da i oni to misle. Ja doista kanim nastaviti, ali u okvirima koji su čovjeku koji je navršio 70 godina i koji je u 50-toj godini svoje karijere doista kako je netko rekao imao puno gorkih i teških trenutaka, koji se pomalo i umorio, gotovo više fizički nego psihički. Mislio sam da je dobro da mladi ljudi iz dva razloga preuzmu stranku. Jer ni na koji način nisu umorni, jer su sposobni još uvijek učiti, jer su spremni mijenjati stvari, jer u tom i jest mladost, jer si hrabar i sposoban raditi i misliti drukčije od ostalih. Ja se nadam da će na našem Kongresu rezultat izbora biti takav da ćemo imati što više takvih ljudi i u upravi.

Moj pak posao bit će sada na neki način neugodniji mnogima nego je do sada bio. Ja sam izgubio stolicu, ali skinuo brnjicu. Jer predsjednik stranke je osoba koja vrlo često mora suspregnuti svoje osobne procjene, koja mora odustati od pravih formulacija i koja mora pokušati naći zajednički jezik s onima s kojima djeluje u politici. U politici u tom pogledu doista je potrebno učiniti sve da poštujući se uzajamno, izbjegavajući bilo kakve materijalne, brojčane i druge mjere, pokušamo naći najbolja rješenja. Jer kad govorimo o kompromisu mi liberali se čvrsto pridržavamo jedne stare liberalne norme koja kaže: Politički kompromis je samo onaj u kom svi sudionici napreduju i mi ćemo tako činiti i ubuduće. Mi želimo biti zajedno sa svim strankama koje imaju srodne programe, ali želimo i mi napredovati. Zato ćemo biti kritični, otvoreni i formulirati svoje ideje tako da se o njima može raspravljati, ali da ih se ne može ignorirati ili na bilo koji drugi način skidati s dnevnog reda bez obzira koliko vrijede. Svojim kolegama sam na neki način zavidan. Oni su u povijesnoj situaciji koja će doista među njima izabrati ljude silno zaslužne za novu Hrvatsku. Gotovo svi poslovi su neobavljeni jer oni koji budu na pravi način obavljali te poslove obavit će posao koji nije ništa manji od onog….jer u povijesti se nažalost događa da povijest stvori priliku za divove, a pojave se patuljci. Povijest stvori priliku za velike misli, a pojave se ljudi kojima je najdraža velika laž, igranje ispod stola. Ja svim srcem želim da se to Hrvatskoj ne dogodi, nego da uspije naći prave ljude za ove velike, doista velike teme. Ono što je pritom silno važno je da pri svim tim poslovima učinimo sve što je moguće da zajedno s nama bude naša javnost, ona koja misli, ona koja je sposobna za akciju i ona koja želi dobro Hrvatskoj. Ne smijemo dopustiti ni jednog jedinog časa da nas bilo koja druga igra zavede. Kao što ne smijemo dopustiti da u našim odnosima, posebno stranačkim, bilo tko pokušava na bilo koji način intervenirati u unutarnji život druge stranke.

Otvorenost, jasnoća, i ono što se često kaže transparentnost, je jedini okvir u kom Hrvatska mora živjeti politički, ali to ne znači da sve što se u politici događa mora se događati na taj način da svatko i u svakom trenutku zna sve. Politika ima svoje logičke okvire. Okvire svog postojanja i kada se političari nađu pred nedaćama njihov prvi posao je da te nedaće međusobno raščiste prije nego drugi i saznaju da ih ima. U javnost treba izlaziti sa sigurnim i jasnim idejama, potvrđenim činjenicama, nesumnjivim stajalištima i prijedlozima koje javnost može prihvatiti kao prijedloge za gradnju svoje budućnosti. Nasuprot tome, na veliku žalost, još uvijek u Hrvatskoj politički život dijeli se s ulicom, s kavanom, s privatnim prohtjevima, s doskočicama, i drugim oblicima degradiranja politike, jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika najčasniji posao koji čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno. I to je zadatak nas liberala, da na to pitanje uvijek odgovorimo. Moderni svijet je u svom filozofskom sadržaju ispunjen gotovo isključivo pitanjem odnosa ja-ti, ja-mi. Mi taj odnos trebamo rješavati tako da nikada više u Hrvatskoj nitko, ni zajednica ni drugi pojedinac, neće doći u priliku da nekome uskrati slobodu i pravo da u toj slobodi ostvari svoje ideje, naravno uz onu ogradu koju cijeli suvremeni svijet već dva stoljeća napominje, a to je Kantova napomena da pritom moja sloboda ne smije umanjivati slobodu drugih. I napomena mojim kolegama koji će danas birati. Birajte u svjetlosti svih ovih činjenica, birajte s punom odgovornošću Liberalnu stranku, birajte s punom odgovornošću ono što ona za vas treba biti i onoga za koga mislite da će je tako voditi. Ja vam želim u tome sretnu ruku, kako se u nas kaže, da dobro izaberete, i da stranka krene u velike poslove.

Što se mog osobnog udjela tiče, udjela bez brnjice, moram napomenuti da ću ja biti u stranci, ne samo onda kada netko pomisli da je dobro da ja dođem pomoći, nego i onda kada netko pomisli da bi bilo jako dobro da ne dođem pa da sve to ne čujem. Doći ću i govorit ću otvoreno, a u Saboru ću činiti ono što mi je dužnost koja je vrlo jasno određena Ustavom i statusom Sabora. Moja je dužnost da kritički i slobodno, u skladu sa svojim političkim uvjerenjima, razmatram sve činjenice o kojima Sabor treba donijeti mjerodavnu odluku, da o tome kažem svoje mišljenje i da se za to mišljenje borim. I ja ću to učiniti. I mogu mirno reći ono što je već Goldstein rekao: Ja se ni danas kao i kada sam bio posve mlad ne bojim samoće, ne bojim je se zato jer sam duboko uvjeren da u toj samoći doista prebiva sa mnom stalno moja Domovina, i da sam ja njoj vjeran. Na kraju hvala vam svima, još jedan put. Nije lako u ovakvim prilikama govoriti, posebno kad si kao ja odlučio da će biti još prilika da se tako govori. Naime, slušajući citate, ja sam najednom opazio da su to svi citati koji su nastali prije 80-te godine, osim tu i tamo neki. Znači da sam ja jedan dio svojih drugih sposobnosti potpuno žrtvovao politici. Skidanje brnjice je i prostor za te sposobnosti.

Ovdje su mnogi predstavnici drugih stranaka. Ja im se zahvaljujem na 10-godišnjem radu u nastojanju da Hrvatska postane slobodna. Zahvaljujem se na našoj suradnji. Zahvaljujem im se na sposobnosti da izdrže ono što smo mi u 10 godina izdržali. I molim ih da i ubuduće oni i mi poštujemo udjel svakog od nas u prethodnim borbama i da s razumijevanjem gledamo na njegovo nastojanje da i dalje sudjeluje u izgradnji Hrvatske. To zajedništvo je jamac istinskog i na pravi način formuliranog pluralizma. Pođimo dakle na posao. Za mene je s ovim svečanim dijelom završeno ono što sam trebao saslušati, a sada ćemo svi zajedno vidjeti što jedan drugom trebamo reći.

Hvala vam lijepa.