Hrvatska je potpuno opljačkana, ali samo sud smije kazniti kriminalce!, Slobodna Dalmacija 1.5.2000.

Vlado Gotovac nakon više od 50 godina bavljenja politikom najavljuje svoj odlazak s čelne funkcije Liberalne stranke, uz objašnjenje kako će svoje ideale nastaviti ostvarivati iz “drugog reda”. S njim smo za naš list razgovarali o svim problemima, dilemama i dvojbama pred kojima se Hrvatska nalazi.

— Hrvatska nikako da se okrene pitanjima izlaska iz duboke krize. U tom kontekstu je li uveseljavanje nacije vrpcama i stenogramima samo bacanje prašine u oči?
Očito je da postoje dvije ideje o tome kako politički treba razriješiti jedno od bitnih pitanja na kojima inzistiraju građani. Postoji predodžba o Hrvatskoj koju smo mi 8-9 godina iz opozicije stvarali. To je Hrvatska koja je do srži izgubila javni moral i koja je korumpirana i ispunjena lopovskim i drugim kombinacijama i u kojoj su se zbivale očite pljačke i prijevare, a u tome je sudjelovao politički vrh zemlje. Opći osjećaj da je ta kriminalna kronika 7-8 godina protjecala kroz naš tisak i zaokupljala pažnju javnosti, kao bitno političko pitanje, sada dobiva finale. Ljudi koji su bili junaci kriminalne kronike počeli su zbog toga bivati kažnjavani. No kada će biti kažnjeni i na koji način, to je pitanje koje zanima javnost kojoj se žuri i ta žurba nije nerazumljiva. Uvjerenje da je Hrvatska temeljito opljačkana i da joj je nanesena velika nesreća, u ljudima izaziva osjećaj da počinitelji tih nedjela moraju platiti. Građani se ipak nadaju da se možda nešto od ukradenoga može vratiti kao zajedničko dobro.

Nositelji grijeha

— Ta želja javnosti je legitimna, međutim može li se dopustiti model “revolucionarnog prava”?
Upravo je drugi element cijele priče zapravo vladavina prava. Ali valja reći da poraznu sliku Hrvatske ne možemo zanijekati i reći da svega toga nema. S druge strane, mi se ne smijemo prihvatiti tzv. revolucionarnog prava i dopustiti da politika odlučuje što se to dogodilo i tko su pravi akteri i na koji će način biti sankcionirani. To je eminentno sfera sudstva i odvjetništva, a o tome odluku donosi sam sud. Dakle, pred nama je veliko pitanje kako i kojim sredstvima dokazati tko su nositelji grijeha.

— Svojedobno nam je bila odiozna sintagma dr. Tuđmana o “jedinstvu vlasti”. Ne čini li Vam se da i novi predsjednik svojim neslavnim izletom u istraživačke vode oko vrpci zapravo na djelu provodi to jedinstvo vlasti?
Predsjednik Mesić je očito dobro čuo javnost i meni se čini da je ovih nekoliko gesta koje je napravio zapravo bio signal koji glasi: “Gospodo, požurite, javnost je nestrpljiva, a mi smo preuzeli obvezu da ćemo u sferi otkrivanja kriminala bivše vlasti nešto učiniti.” Sredstva koja on nudi očito nisu sudski relevantna jer se na temelju vrpce ne može nikome suditi. Sve ove geste Predsjednika su zapravo simbolične geste požurivanja. Zato držim da su rasprave o tome je li Predsjednik u konkretnim slučajevima trebao postupiti kako je postupio, zanimljive sa stajališta forme i sasvim sigurno je da bi bilo bolje da Predsjednik to nije poduzimao u ovakvom obliku. Jer on ni na koji način ne može biti ni nositelj ni izvršitelj tih inicijativa. Zato je dobro što je odlučio ostati pri ovom impulsu, ali bi bilo vrlo loše kada bi to bila stalna praksa.

— No čini se da se Predsjednik i premijer troše na tome tko će od njih koji medij kontrolirati i tko će imati jaču poziciju nad obavještajnom zajednicom. Je li vrijeme da parlament preuzme središnju ulogu u državi?
Evidentno je da u Hrvatskoj faktički nije izvršena jasna raspodjela vlasti u smislu onoga što pripada Predsjedniku i premijeru, ali Ustavom je to definirano. To je nedostatak priprema za preuzimanje vlasti i taj se neugodno osvetio svima nama. Mogli smo to izbjeći da nije bilo jednoga superiornog odnosa prema tom pitanju kao lakom. Sjećate se svi kako je olako otklonjena moja ideja o Drugoj Republici, a s njom se predlagalo kako ta pitanja razriješiti. S druge strane, definiralo se i to da demokracija sama po sebi bez liberalnog predznaka nije nešto jer se onda demokracija svodi na pravilo puke većine. Ako želimo imati liberalnu demokraciju i parlamentarnu državu, potrebno je strogo proceduralno uokviriti sve odnose i tu proceduru strogo provoditi. Bio sam predlagatelj te ideje, ali preuzimam na sebe dio odgovornosti koji je slijedio iz toga da sam nezavisno od svog prijedloga prihvatio sudjelovanje u događajima. No još uvijek smatram da su ideje Druge Republike ostvarive u svim segmentima, pa i u medijima, a posebno na HRT-u.

Prijetnje smrću

— Ovih dana su Vam hrvatski branitelji prijetili smrću. Bili ste žrtva hrvatskog vojnika kao kandidat za Predsjednika RH. Kako se osjećate nakon toga budući da ste čitav život posvetili Hrvatskoj?
Kada bih vjerovao da se radi o osobama koje su svjesne konteksta koji ste Vi spomenuli, onda bi to bilo užasno. Međutim evidentno je iz svega što oni govore i načina kako to govore da su to društveno neodgovorne osobe i da oni ne predstavljaju nijedan stvarni hrvatski interes. Takav način povezivanja nacionalnih i osobnih interesa je pretpostavka za postupke koji oni čine. Govoreći o moralnom i ljudskom aspektu, ono što zapanjuje kod tih ljudi nedostatak je elementarnih vrijednosnih sudova i osjetljivosti. Oni predstavljaju svoju nesreću. Svaki čovjek koji je bio izložen indoktrinaciji prava na sve, oni misle da imaju pravo uzeti oružje u ruke ako Hrvatska ne izgleda kako oni žele.

— Iz kojih razloga je nova vlast derogirala saborsku deklaraciju o suradnji s Haaškim sudom, po kojoj se ingerencije suda u Haagu nisu protezale na “Bljesak” i “Oluju”?
Za mene taj problem ne postoji jer su ga izmislili HDZ-ovci kako bi se izvukli iz škripca u koji su sami sebe doveli dosadašnjom politikom. Osjetili su da se protiv njih buni njihovo biračko tijelo i najborbeniji dijelovi HDZ-a. Interesantno je da su čuvari Domovinskog rata tu čistoću pronašli u trenutku kada se istraga približila osobama za koje oni smatraju da nikako ne bi trebale završiti u Haagu. Zanimljivo je da se pod Domovinskim ratom pomišlja akcija koja se inače deklarira kao policijsko-vojna akcija. Domovinski rat nije vojno-policijska operacija. Ovakvom smicalicom HDZ se htio izvući iz odgovornosti za nastavak osjećajući kamo stvari idu. Zato sam HDZ-ovcima kazao da su 9 godina ovo spremali svojom politikom. Taj razvitak događaja ne može se prekinuti umjetno.

— Možete li odgovoriti ako su točne indicije koje upućuju na to da je Ivić Pašalić “umočen” u mnoge afere koje opterećuju Hrvatsku, kako se moglo dogoditi da vladajuća većina njega podrži kao potpredsjednika Sabora?
Mi smo u takvoj situaciji da je vrlo teško razlučiti elemente nehotične, programirane konfuzije. Svi elementi su tu i što se prije eliminira kakofoničnost koja eliminira ono što je bitno, a to je sustavan, nepopustljiv i ozbiljan put u ispitivanje činjenica i njihova sankcioniranja, to će biti bolje za Hrvatsku.
Mi smo pred tisućama velikih slučajeva koji moraju postati predmetom sudskih sporova. Sve to je godinama bilježeno u novinama, ali nigdje drugdje registrirano. Sad se pokazuje i još nešto. U beskrajnom voluntarizmu kojim je vođena Hrvatska najveći dio činjenica ne postoji u fiksiranom i dokumentiranom obliku. Hrvatska je vođena telefonima, pričama, dogovorima i drugim oblicima koji ne ostavljaju nikakav trag. Sudstvo danas ne može iskoristiti vrpce ili snimku koja upućuje da je netko sudjelovao u bilo kakvom poslu, a posao je obavljen, sve znamo što se dogodilo, a ni za koga nemaš komadić bilo kakvog dokaza da je to učinio. A kako su u njega uključeni mnogi, svakome od njih je u interesu da se ponaša kao nevin.

— Nakon HDZ-ove podobnosti čini se da vladajuća koalicija nameće novu podobnost “napucima” koji su odaslani na lokalnu razinu. Zašto se LS usprotivio podjeli funkcija na lokalnoj razini po stranačkom ključu? Jesu li ti napuci uvod u nove revanšizme?
Na moju veliku žalost, moj strah od statističkog mjerenja političke vlasti od početka pokazao se opravdanim. Međutim dok je on u sferi Vlade, on je razumljiv jer se ne može preuzeti politička vlast bez političkog sadržaja. Jer zemlja u kojoj je prethodna politika imala sve u rukama, potrebno je to na razini Vlade promijeniti. Ali spuštanje tog modela do općine i sela pokazalo se fatalno pogrešnim. Sve se svelo na to da se u svakoj općini vodi šeststranačka politika na istome modelu kao u državi. U tom slučaju počinju personalni problemi kao jedini problemi. Očito je to neodrživo, a ono što se pokaže kao neodrživo je krivo iako bi bilo možda ugodno da je drugačije.

Ružni egoizam

— Više od 50 godina ste u politici, ali ste najavili da se povlačite s mjesta predsjednika LS-a. Zašto?
Uhapšen sam prvi put 1945. godine kao petnaestogodišnjak. Dakle, ako se jedno hapšenje, koje je doista imalo politički kontekst, računa, onda sam 55 godina u politici. Uvjeren sam da je moja generacija u sebi oblikovana i da nosi pitanja i njihova rješenja koja u ovom trenutku za novu generaciju znače idealističke ostatke nekadašnje političke borbe. Mi smo za svoja uvjerenja svjedočili i moralno i u slobodi smo vidjeli bitno pitanje čovjeka. Uvjeren sam da se dramatični okvir koji je determinirao moj politički život postupno trivijalizirao. Povlačim se iz onog dijela političkih zadaća za koje smatram da trenutačno nisu na dnevnom redu. Povlačim se u drugi red koji se može nazvati teorijski koji po sebi donosi parlament. Htio bih biti onaj koji će sudjelovati u političkom životu, i to na način da ću upozoravati na važne elemente i davati politici dignitet koji bi mogla izgubiti ako se previše pragmatizira jer puka pragmatičnost završi u ružnom egoizmu koji se svede na ružnu personalnu igru.

Stalno me ušutkuju

— Da ste šef vladajuće stranke u Hrvatskoj i da vam se dogodi da predsjednik Gradske organizacije SDP-a najavi autonomiju Zagreba, držite li da bi javnost olako prešla preko toga ili bi Vas pak proglasili smušenim pjesnikom?
U sadašnjoj situaciji sigurno bi me nazvali smušenim pjesnikom i filozofom koji nema veze s realnošću. No moram iskreno reći da tu cijelu priču oko autonomije Zagreba smatram nepotrebnom. Međutim, ovo što ste sugerirali u pitanju vrlo je važno mjesto kada se radi o meni. Doista ste dotakli bitno, to jest što je drugima dopušteno, a Gotovcu nije. Zanimljivo je da je kroz moje djelovanje ovo pitanje bilo važno. Doista su vrlo često ozbiljne i praktične teme, ako sam ih ja predlagao, skidane s dnevnog reda jer su odmah dobivale etiketu filozofa koji gnjavi ili pjesnika smušenjaka ili nepragmatične osobe. Inzistiranje na negativnoj konotaciji mojih prijedloga kroz čitavu moju karijeru je bilo važno. Zato je ovo vaše pitanje izvanredno važno za moje kompletno javno djelovanje, a nadasve političko, i zato se neprekidno događa situacija da me se želi odbaciti i staviti na stranu, ušutkati ili predstaviti kao osobu koja stalno smeta.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s