Prijedlog da se pristupi donošenju Ustavnog zakona o privremenoj spriječenosti Predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost, s prijedlogom Ustavnog zakona. – rasprava u Saboru od 23. rujna 1999. godine

Gospodine predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici.

Nitko od nas ne može ni na koji način ni uvečati, ni umanjiti dostojanstvo, ugled i pogled, i položaj Predsjednika države dr. Franje Tuđmana. 

Zbog toga što nitko od nas ma kako se držao u ovom trenutku ne može nadmašiti činjenicu koja ispunjava kompletan ljudski duh, dramu patnje i smrti kao najveće teme koju čovjek u svojoj povijesti ima. To je središte njegove zagonetke i u tom pogledu Ustav Republike Hrvatske niti je napravljen, niti može biti napravljen da razrješava takva pitanja. 

Pokušaj da se te dvije stvari dovedu u odnos je nedopustiv i zbog toga smatram da u ovoj raspravi ukoliko ona treba biti rasprava o našim obvezama i o temelju onoga što mi ovdje trebamo učiniti moramo sačuvati racionalne ustavne okvire i odgovoriti na njihove zahtjeve. 

Činjenica je da Ustav Republike Hrvatske računajući i na predsjednika Tuđmana ima odredbu članka 97. po kom se dakle bez ikakvog obzira prema ovom uvodu određuje mogućnost da Predsjednik bude trajno zapriječen da obavlja svoje funkcije i da se zbog toga u interesu države donosi odluka kojom on prestaje obavljati te funkcije i te se funkcije prenose po Ustavu kako je određeno na drugu osobu. Prema tome, naše pitanje nije u tome da raspravljamo u kakvom su odnosu čovjekovo dostojanstvo i Ustav, nego da razmislimo da li možemo naći racionalno rješenje koje je potrebno Hrvatskoj da normalno funkcionira u ovim uvjetima. Svi mi i opozicija i HDZ zajedno smo prihvatili da pronađemo rješenje ne zato što smo sentimentalni ili što mislimo da ćemo uvećati ili umanjiti ponavljam sliku Predsjednika, nego zato što objektivno u Ustavu Republike Hrvatske postoji praznina koja se na ovaj način rješava.

Moram upozoriti na to da nema ni jednog suvremenog Ustava u kom nije predviđeno i privremena zapriječenost. Ona se odnosi, moram vas upozoriti podjednako na predsjednike republika kao i na kraljeve i ostale druge oblike vladavine. Dakle, podjednako na Sjedinjene Države, na Španjolsku, na Švedsku, na Belgiju i na Saveznu Republiku Njemačku, napominjem i na Francusku. Napominjem to zato što su to svi od reda različiti sustavi državnog upravljanja, ali svaki uključuje tu kategoriju i razrješava je Ustavom. 

Prema tome, naše je pitanje na koji način to razriješiti i tako osigurati demokratsko funkcioniranje hrvatske države.

Što je u ovoj ulozi odgovornost? Bolje da je ne spominjemo zbog toga što ta praznina u Ustavu postoji 8 punih godina i ako je doista postojala skrb neprekidna i sustavna da taj Ustav bude dobro ispunjen i izgrađen u ovih 8 godina bilo je jako puno prilika da se to učini. Napose napominjem, ako je pitanje odgovornosti da je bolest našeg Predsjednika dugotrajna i da su ti razlozi već prije dvije godine trebali one koji se osjećaju sada patetično odgovorni ponukati da primjene, da ispune ovu prazninu što nije učinjeno; ja time nikako ne izuzimam oporbu, ona dijeli tu odgovornost i dijeleći tu odgovornost je i prihvatila da raspravlja o ovom slučaju. Dakle, nema ovdje onih koji mogu ravnodušno odmahnuti rukom i reći mene se to ne tiče jer u tome sudjelovao nisam. 

Zbog toga smo i pristupili pregovorima, zbog toga su ti pregovori tako uporno i ozbiljno vođeni, nitko ali baš nitko ne može reći da nam nije nedostajalo i volje i energije da slučaj razriješimo. 

Ali gospodo i dame, ni jedan dogovor, nikakvi pregovori i ništa se ne događa bez svoje povijesti i bez svoje pozadine, pa ni ovi pregovori, oni su imali svoju pozadinu imaju je i imat će je dok bude parlamenta. Pozadina su naši dosadašnji odnosi i sve ono što je iz njih proizlazilo. Jedna od činjenica koja iz toga proizlazi je međusobno povjerenje. Ono je došlo do izražaja u ovim pregovorima isto tako kao i u mnogim drugim prethodnim. Isti bauk je bio nad ovim pregovorima kao i nad onim koje smo vodili oko Izbornog zakona i cijelog onog slavnog paketa s kojim smo propali. Iste sumnje, isto nepovjerenje isto kolebanje u donošenju odluka i na kraju isti neuspjeh. 

Danas smo opet u jednom takvom neuspjehu jer nije nikakav uspjeh ako HDZ sam donese odluku da ovaj zakon bude prihvaćen – to je samo nastavljanje onoga na temelju čega smo došli u ovakvu situaciju i ništa više. Da je svima mučna situacija evidentno je iz današnje sjednice, jer je inače nezamislivo da se napravi ovoliko malih pogrešaka koliko smo ih danas napravili, nepotrebnih pogrešaka, ali je činjenica npr. da smo počeli raspravu bez teksta o kom raspravljamo što je jedinstven slučaj. Ja ne mislim da je netko to napravio namjerno, ali to ilustrira situaciju u kojoj se nalazimo i to nije normalna situacija i doista ona to nije. Ali kad već znamo da to nije normalna situacija, da je to situacija u kojoj sve naše emocije na različite načine reagiraju onda je tim više potrebno pokušati nači zajedničko rješenje koje neće biti natopljeno isključivo tim sadržajem i time dovesti u pitanje cijeli dogovor. 

Gospodin Šeks je rekao nećemo ucjene. Ne, ni mi nećemo ucjene. Zašto bi ucjene bile oblik političkog rada? Ako dođe do potrebe da se politički ucjenjuje, onda znamo kakvo je stanje u politici nacije. Politička ucjena je kao svaka druga ucjena, pokušaj da se dođe do koristi bez obzira na sve posljedice, da smo mi to htjeli ne bi bili u ovoj raspravi sudionici, ne bi vodili cijelu ovu raspravu i ne bi do ovog trenutka se tako uporno trudili da dođemo do rezultata. I ovo što ja govorim je uporno nastojanje da dođemo do rezultata. A do rezultata se može doći. 

Želja da saznamo u kom okviru se očekuju izbori je ništa drugo nego želja da se cijelom ovom sklopu da konačni oblik, konačni oblik da je kriza kompletno obuhvaćena definirana sa svim svojim posljedicama. To nije nikakva ucjena, to je normalan zahtjev kada se želi do kraja ispuniti sve ono što jedna kriza u sebi sadrži, a ova kriza u sebi sadrži u svakom pogledu izbore jer u sebi sadrži mogućnost potpisivanja i raspisivanja izbora kao i sve ono što iz toga sljedi. Rastavljati to je umjetno, a tvrditi da onaj tko to traži ucjenjuje je politički sumnjivo. Ne može nitko u Saboru biti sumnjiv zato što traži da sazna kad će biti izbori. Oprostite to je doista nešto neočekivano. Mi na to imamo pravo neovisno o ovoj situaciji i to pravo smo stalno koristili. 

Dame i gospodo, izgleda da su svi zaboravili da smo mi mjesecima raspravljali o toj činjenici da je ta činjenica bila dio našeg paketa i da smo se složili da ona bude dio tog paketa kada smo postavili pitanje da se za četiri mjeseca unaprije znaju izbori, za tri mjeseca unaprijed dobiju popisi birača itd. 

Očigledno je dakle, da ova tema niti je ucjena niti se našla na dnevnom redu slučajno. I zato ja pozivam naše kolege iz HDZ-a još je vrijeme da sjednemo i da se dogovorimo i da ovo pitanje riješimo. Postoje objektivni, ozbiljni i racionalni razlozi da se to učini. 

Nitko ovdje nema jednog argumenta koji bi to pobio, ja sam u to apsulutno uvjeren. I zato još jednom apeliram posebno na one koji se vrlo lako i brzo snalaze u teškim povijesnim situacijama, njihovo nerazumjevanje bi najbolje bilo da nas ne dira. Ovo je ozbiljan čas, a u ozbiljnom času treba i odmjeriti sve ono što se čini. 

Meni je vrlo drago da smo tako brzo izletili iz onih malih sitnih začkuljica, nepotrebnih. Drago mi je da se vraćamo meritumu stvari ali isto tako bih želio ako je to ikom ikako moguće da vrativši se tome nađemo i rješenje. Ne govorim zato da bi na bilo koji način učinio nešto što bi dalo bilo kome prednost. Kažem idemo zajedno. 

Hrvatskoj je potreban demokratski ustavni okvir – bez njega ona ne može funkcionirati uopće, a posebno ne kao demokratska moderna država. Ako to želimo ispuniti imamo šansu ja vas pozivam sjednimo i dogovorimo cijeli okvir, time će i hrvatska javnost i mi i naša politika konačno skinuti ovaj teški teret, a ostaviti ono prvo na ono mjesto o kom mi više ne odlučujemo. 

Sasvim sigurno još jedanput ponavljamo ma koliko bili pametni i veliki mi neodlučujemo više o činjenici dostojanstva i ugleda Predsjednika. Hvala lijepa.